Koljeno

MENISKUS

Bolesti koljenaMenisci nadopunjuju prostor između dva konveksna zglobna tijela, povećavaju površinu opterećenja i tako rasterećuju zglob. Stabiliziraju ga i pomažu boljoj prehrani zglobne hrskavice. Ozljeda meniska najčešće se događa mehanizmom rotacije u laganoj fleksiji. Mehanizmom vanjske rotacije podkoljenice ozljeđuje se medijalni menisk, a mehanizmom vanjske rotacije lateralni. Nije rijetkost da se istim mehanizmom ozlijede i ligamenti koljena a i hrskavica.

Ruptura može biti poprečna, horizontalna, uzdužna, kosa, kao i kombinacija prethodnog. Kod dužih uzdužnih ruptura slobodan dio meniska može se ubaciti između zglobnih tijela i uzrokovati blokadu koljena, te se koljeno ne može ispružiti.  Osim blokade klinički simptom rupture meniska je bol u nivou zgobne pukotine, osjećaj preskoka, lagani otok koljenskog zgloba, a može biti prisutan i osjećaj nestabilnost.

Dijagnoza rupture meniska postavlja se uzimanjem anameze koja je često tipična, te kliničkim pregledom. Pregled se sastoji u nizu specifičnih testova koji u pravilu nisu bolni. Najčešće se već samim pregledom  postavlja dijagnoza rupture meniska. Pretraga se može nadopuniti magnetskom rezonancom, ali to se preporučuje tek nakon  pregleda ortopeda ili traumatologa. Preporučuje se nativni radiološki snimak koljena.

Liječenje se sastoji u artroskopskoj meniscektomiji ili šivanju meniska. Meniscektomija je najčešća metoda liječenja. Kroz mali otvor uvodi se artroskop s jedne strane i posebno dizajniran instrument s druge strane i poštedno se ekstirpira oštećeni dio meniska. Svakako je potrebno očuvati što veći dio meniska, budući da menisk ima važnu ulogu u funkciji koljena.

Ako je ikako moguće, ozlijeđeni dio meniska se šije i na taj način čuva njegov integritet, što je povoljno za funkciju koljenskog zgloba, iako je rehabilitacija nešto duža. Indikacija za šivanje meniska je uzdužna ruptura u vaskulariziranoj zoni, kod mlađih pacijenata gdje još nema degenerativnih promjena. Pacijent mora biti motiviran, budući da postoperativna rehabilitacija traje duže. Sastoji se u nošenju ortoze u trajanju od 6 sedmica i postepenim povećavanjem obima kretnji koljena. Do tri mjeseca nakon operacije zabranjuju se rotacije u koljenu u smislu skoka, doskoka i trčanja s promjenom smjera.

KRIŽNI LIGAMENTI

knee painPrednja i stražnja križena veza imaju funkciju najvažnijih pasivnih stabilizatora koljena. Nalaze se unutar samog koljenskog zgloba. Prednja križena veza puca izolirano ili udruženo s ostalim strukturama. Mehanizam izolirane rupture prednje križene veze je nagla deceleracija, odnosno kontrakcija kvadricepsa (doskok, skijanje, itd). Udružena ozljeda prednje križne veze nastaje mehanizmom abduckije i vanjske rotacije potkoljenice, često je udružena s rupturom medijalne kolateralne veze i rupturom medijalnog meniska.

Liječenje može biti konzervativno i operativno. Što je pacijent mlađi, što se više želi baviti sportom, što je više motiviran, što ima manje artroze, prije će se donijeti odluka za operacijsko liječenje. Konzervativno liječenje sastoji se u jačanju muskulature i na taj način aktivnoj stabilizaciji koljena. Operacijsko liječenje sastoji se u rekonstrukciji prednje križne veze.

Danas prevledavaju dvije operacijske metode. Jedna se sastoji u rekonstrukciji sa srednjom trečinom patelarnog ligamenta, a druga s tetivama hamstring muskulature. Danas se to radi mikroinvazivno, artroskopski. Vrlo je važno pridržavati se postoperativnog rehabilitacijskog programa, puno opterećenje koljena očekuje se nakon 6 mjeseci od operacije.

Budući da je građa prednje križne veze jako složena, sastoji se od anteromedijalnog  i posterolateralnog tračka. Svaki se zateže u drugom stepenu fleksije. Kako bi se što više  približili funkciji prirodne križne veze, u zadnje vrijeme se rekonstrukcija prednje križne veze radi s dva tračka.